Nisko energetske i pasivne kuće (VIDEO!)
Veća briga za okoliš, strah od preranog konačnog iskorištenja fosilnih goriva i ne najmanje važno, ekonomičnost boravka u prostorijama iziskuju osjetno poboljšanje zaštite zgrada. Danas određenu zgradu označavamo kao niskoenergetsku ako je potrošnja energije za njenu stambenu, odnosno korisnu površinu manja os 50kWh/m2a. Običa zgrada od 200m2 korisne površine godišnje potroši približno 44.500kWh energije, a za to je potrebno približno 4.450 litara loživog ulja. Jednako velika niskoenergetska kuća potroši jedva 4.770 kWh energije godišnje, što znači samo oko 470 litara loživog ulja
Tu iznimno nisku potrošnju energije u velikoj mjeri možemo pokriti potrošnjom sunčeve energije i energijom koju odaju različiti unutarnji izvori topline (npr. električni aparati, rasvjeta, ljudi…).
1 kg loživog ulja ima loživu vrijednost od 12kWh, može se brzo izračunati da se pri gorenju 1 litre toga goriva u atmosferu oslobađa 3 kg CO2. Ako se vratimo malo unatrag, uvidjet ćemo da obična zgrada godišnje u okoliš emitira 13.350 kg CO2, a niskoenergetska samo 1.410 kg.
Niskoenergetska zgrada osim energetskih ima i druge prednosti: osigurava bitno ugodniji boravak, a istovremeno snažnije smanjuje mogućnosti nastanka kondenzata.
Dobro osjećanje u prostorima zahvaljujući toplinsko-zaštitnim mjerama boravak u prostorima ugodniji je ljeti i zimi. Ljeti se zgrada manje grije (ljetna toplinska zaštita), a zimi su temperature na svim unutrašnjim površinama bitno više.Visokokvalitetna stakla s toplinskom zaštitom, koja smanjuje potrošnju energije, zimi zadržavaju toplinu na unutarnjoj strani prozora, a ljeti prodor sunčeve emisije u prostore.
Trajno očuvanje vrijednosti zgrade
Pri gradnji s toplinskom zaštitom vjerojatnost da na bilo kojem građevinskom elementu dođe do kondenziranja vodene pare osjetno je niža nego pri tradicionalnoj gradnji. Time se jako smanjuje i rizik da zbog plijesni na zgradi nastanu oštećenja ili da vanjski ili podrumski zidovi i krov budu previše toplinski opterećeni.
Konstrukcijski kriteriji:
- kompaktni oblik zgrade
- posebno visoka toplinska zaštita
- toplinski zaštićeni prozori s optimiziranom energetskom bilacom
- pažljivo izvođenje priključaka (manji gubici zbog toplinskih mostova)
- brtvljenje ovojnice štiti zgradu od vjetra
- uređaji za ventilaciju koji iskorištavaju otpadnu energiju
- vrlo učinkoviti uređaji za grijanje sa sposobnošću brze prilagodbe
- aktivna portošnja energije vjetra i sunca (npr. za grijanje vode)
Pasivne zgrade
Napori za što nižom potrošnjom energije razvoj su pomaknuli u smjeru pasivnih kuća. Pasivna kuća je zgrada u kojoj se postiže udobna stambena atmosfera bez upotrebne aktivnih sustava za grijanje i klimatizaciju – kuća se pasivno grije i hladi.
Preduvjet da se neka zgrada može uvrstiti u pasivne kuće jest godišnja potrošnja energije grijanja koja ne smije biti veća od 15 kWh/m2a. Tako niska potrošnja ne smije biti popraćena većom potrošnjom drugih energenata (npr električne struje). I još više od toga: ukupna potrošnja primarne energije u pasivnoj kući mora biti manja od 120 kWh/m2a.
Viskokom toplinskom izolacijom cijele ovojnice zgrade, učinkovitom upotrebom svih dostupnih izolacijskih i tehničkih mogućnosti te aktivnom potrošnjom sunčeve energije godišnja se potrošnja energije može smanjiti na minimum. Tako se pri pasivnim zgradama tim mjerama može postići razina kada za grijanje više nije potrebna primarna energija.
Za postizanje tako visokog stupnja sposobnosti izolacije pojedine komponente ovojnice zgrade imaju ograničene vrijednosti koeficijenta vrijednosti prolaza topline. Za prozor (okvir i staklo zajedno) propisan je koeficijent Uw < 0,80 W/m2K.
Za dostizanje tako niske vrijednosti toplinskih gubitaka staklo mora imati sljedeći koeficijent prolaza : Ug < 0,6 W/m2K