PVC kao materijal - PVC stolarija

PVC kao materijal - PVC stolarija PVC je skraćenica nastala od riječi Poli Vinil Clorid. Poznat je još pod nazivom vinil. PVC se dobiva procesom polimerizacije vinilklorida sa različitim dodacima i ima kemijsku formulu CH2-CH2. PVC je stabilan fini bijeli prah, netopljiv u vodi, postojan na kiseline i lužine, bez ukusa i mirisa. Njegova specifična masa je 1400 kg/m3, dok mu je čvrstoća pri zatezanju 50-60 MPa, a čvrstoća pri savijanju 80-120 MPa.

Za dobivanje PVC-a, u procesu proizvodnje, potrebna je relativno mala količina energije po jedinici mase proizvoda (za razliku od aluminija) što ga čini jeftinim materijalom. PVC je sintetiran avne 1920.g. a široku primjenu dobiva tek posljednih 30 godina.

PVC spada u termoplastične mase koje reagiraju na promjenu temperature (zagrijavanjem omekšava, a hlađenjem se vraća u prvobitno stanje).  To je bita razlika u termoreaktivnim masama koje na povišenoj temperatri prvo postanu plastične pa otvrdnu i nemogu se kasnije omekšati ili rastopiti.

Ova osobina omogućava PVC-u proces reciklaže više puta. Kada je čist da bi se doveo u stanje sekundarne sirovine dovoljno ga je samo podvrgnuti procesu mljevenja i granuliranju. Veoma je bitno da se raciklira, jer mu je potrebno dosta vremena za razlaganje na deponijima, i preko 1000 godina.

Razlikujemo tvrdi i meki PVC. Dali će biti tvrdi li meki PVC zavisi od temperature na kojoj se vrši polimerizacija. Polimerizacija je vrlo egzoterman proces, a provodi se  pri relativno niskim temperaturama (45-70°C), kada nastaje određeni polimerizat određene molekularne mase. Molkularna masa polimera zavisi od temperaturne reakcije, pa se porastom temperature smanjuje molekularna masa i dobiva tvrdi PVC, odnosno sniženjem temperature povećava molekularna masa i dobiva meki PVC.

Tvrdi PVC služi za proizvodnju vodovodnih i kanalizacijskim cijevi, profila za proizvodnju prozora i vrata, strojnih dijelova i sl., a od mekog PVC-a se izrađuju folije, vrtna crijeva za vodu, kablovi, brtve za prozore i vrata i sl.

PVC sadrži visoku razinu klora, u osnovi vinilklorida dodaju se razni aditivi i plastifikatori koji sadrže teške metale, od kojih su Ftalati najviše u primjeni. Treba napomenuti da se Ftalati ne vezuju za plastiku već se mješaju sa polimerima tako da se eliminiraju iz predmeta izrađenim od PVC-a tokom cijelog vijeka ciklusa. Ftalati kao i vinilklorid su bioakumulativni, što znači da se talože u tkivima živih bića.

Proizvođači profila za vrata i prozore stalno rade na unaprijeđenju polimera. Danas se radi tzv. 20 generacija polimera. Ona ima povećanu UV stabilnost, ekološki prihvatljiva punila koja su manje štetna za čovijeka, temperaturnu stabilnost, povećanu elastičnost i sl. Zbog svega toga proizvodanja se odvija u strogo kontroliranim uvijetima. 

Prilikom sagorijevanja, PVC emitira visoko toksični plin - Ugljični dioksid, tako da je na objektima sa PVC stolarijom potrebna precizna i adekvatna protiv požarna zaštita. PVC je s druge strane dobar materijal jer se njegovom primjenom u stolariji uvelike smanjila sječa šuma za proizvodnju stolarije. Za usporedbu proizvoda od tvrdog drveta, PVC je jeftiniji za cca 40%. U toku trajanja vijeka PVC stolarija ne zahtjeva dodatnu zaštitu za razliku od drveta u istom periodu trajanja. 

PVC koji se koristi za proizvodnju profila za prozore i vrata  u čvrstom je stanju, ne ispušta plinove na sobnim temperaturama, pa time nema ni pojave bilo kakvih mirisa. 

Video