Zahtijevi tržišta za stolarijom koja ima dobre termoizolacijske osobine i omogućuje značajne energetske uštede uvjetovali su kod nas štednoenergetski pristup kod razvoja i proizvodnje naših prozora i vrata. Prije, mikroklima u prostorijama nastajala je u uvjetima slabije izolacije prostora jer su prozori puno slabije brtvili i usljed toga je postojala stalna ( neželjena ) cirkulacija zraka u prostoru.

Taj gubitak topline nadoknađivao se pojačanim grijanjem, a o troškovima grijanja nije se vodilo računa. Rezultat toga je bio niski postotak vlage u prostorijama. Negativne posljedice nastajanja kondenzacijske pare i plijesni tada skoro nisu postojale.

Današnje norme i propisi su sve zahtjevnije u pogledu uštede energije. Velika se pozornost daje dobroj izolaciji zidova objekata i ugradjene stolarije. Zahtjevi za boljom toplinskom izolacijom i zrakonepropusnosti prozora i vrata su sve veći jer su u današnjem načinu gradnje otvori za stolariju puno većih dimenzija nego prije, pa je utjecaj stolarije na ukupne energetske uštede sve veći.

Zbog štedljivog načina grijanja te dobre izolacije prozora dolazi do značajno manje izmjene zraka i time se povećava postotak vlage u prostoriji što za vrijeme hladnog zimskog doba dovodi do kondenziranja vlage na ostakljenju i nastanka plijesni na zidovima.

Kao prvo, razmotrimo kako nastaje vlaga u zraku. U prostoriji gdje stanujemo se stalno stvara vodena para. Možemo govoriti o sljedećim količinama: Ove količine vode se nalaze u zraku u obliku nevidljive vodene pare.

Domaćinstvo od četiri osobe može tijekom dana proizvesti 10 litara vode i više. Zrak koji udišemo i izdišemo 1-2 litre na dan po osobi,  kuhanje (domaćinstvo od 3 osobe) 1-2 litre na dan, tuširanje i kupanje 0,5-1 litre na dan po osobi,  sušilica rublja 1,5-2,5 litre na dan, biljke 0,5-2 litre na dan.
Zrak može, ovisno o temperaturi, primiti samo određene količine vode u obliku vodene pare. Što je veća temperatura zraka u prostoriji, to više vodene pare zrak u prostoriji može sadržavati u sebi.

Zapamtite:
Što je vanjski zrak hladniji, sadržava niži postotak vlage. Nakon ulaska vanjskog zraka unutra, nakon zagrijavanja u prostoriji moći će primiti veću količinu vodene pare.

Zapamtite:
Što je postotak vlage niži, to veće količine vodene pare zrak može primiti! Tek kada se u zraku nalazi najveća moguća količina vodene pare, zrak ne može primati više vlage. Tada govorimo o 100 % postotku vlage.

Pri 50% postotku vlage imamo zrak koji je samo do pola ispunjen vlagom i koji može zaprimiti još toliku količinu vodene pare.
Sada ćemo uz jedan primjer razmotriti ova pravila fizike
Kao primjer ćemo uzeti prostoriju od 25 m2 i visine od 2,6 m. Volumen te prostorije iznosi 65 m3.
U prostoriji temperature zraka od 23°C ''lebdi'' ( pri prosječnih 60% vlage) skoro 1 litra vode u obliku vodene pare.

Dođe li zimi ovaj vlažni zrak na hladno staklo prozora ( temperature manje od 12°C ) onda se ta para kondenzira i pretvara se u kapljice koje se vide na ostakljenju prozora.
Vanjska temperatura -15°C
Temperatura površine stakla iznutra +12°C 
Temperatura prostorije+23°C

Kada se u takvim uvjetima promatra površina stakla, često se posljedice nastale kondenzacije vode, pripisuju kao krivica proizvođača stolarije i lošoj kvaliteti samog proizvoda.
No, takvo površno sagledavanje problema dovodi do krivih zaključaka u vezi uzroka i posljedica problema s pojavom nastanka viška vlage u zraku u prostorijama tijekom zimskog razdoblja.
Isti način zaključivanja bi nas doveo do zaključka da su i proizvođači naočala krivi kada nam se naočale zamagle jer smo iz hladnog došli u toplu prostoriju.

Zapamtite:
Kondenzacija vode će se dogoditi tim brže što je površina stakla hladnija i što je zrak u prostoriji topliji, jer topliji zrak može i imati veću količinu vlage!
Upute i savjeti kako izbjeći ili smanjiti kondenzaciju vodene pare!
• Redovito izmjenjujte zrak u prostoriji ( redovito prozračivanje ).
• Prozračujte što je moguće kraće ( tzv. «naglo prozračivanje» ) kod kojeg se odjednom u potpunosti otvore svi prozori i vrata, i u kratkom vremenu napravi potpuna izmjena zraka u prostoriji bez gubitka topline u zidovima i namještaju, pa se usljed toga puno brže povrati željena temperatura zraka u prostoriji.
• Pri ''naglom prozračivanju'' prozori bi trebali biti otvoreni ca. 5 do 10 min.
• Kratko naglo prozračivanje ne rashlađuje značajno zidove i namještaj tako da ćete i sami primijetiti kako brzo će se prostorija ponovno zagrijati.
• Kako bi se smanjili energetski gubitci, isključite grijanje tijekom prozračivanja.
• Pokušajte postići ''poprečno prozračivanje'' što znači da biste trebali otvoriti sobna vrata ili prozor na suprotnoj kako bi nastao propuh.
• Na taj način će se vlažni zrak iz prostorije izmijeniti sa svježim, hladnim i suhim zrakom iz vana.
• Nakon prozračivanja ponovno uključite grijanje.
• Nakon nekoliko sati zrak je ponovno upio dovoljno vodene pare tako da ponovo sadržava višak vodene pare pa postupak prozračivanja možemo ponoviti. (dnevno 3-5 puta).
• Znatno poboljšanje postiže se najčešće nakon dva do tri tjedna.
• Prostorije koje se nalaze na sjevernoj strani bi se zimi trebale jače grijati jer se one više hlade.
• Pokušajte u svim prostorijama imati jednaku temperaturu.

Koje okolnosti pri gradnji povećavaju mogućnost kondenzacije vodene pare?

Sve što dovodi do niskih površinskih temperatura na staklu kao npr.:
1. Postavljanje doprozornika na vanjskom rubu zida
2. Duboke ili izbačene prozorske klupice s unutarnje strane
3. Spuštene zavjese ispred prozora
4. Podno grijanje ( zbog male konvekcije topline kod prozora )

Zapamtite:
Kondenzacija se ne stvara samo na prozorskim staklima ili okvirima, već na svim površinama hladnijim od temperature zraka u prostoriji, a to su i zidovi. Zbog toga dolazi do stvaranja plijesni na zidovima.
Budete li se pridržavali uputa i savjeta iz ove brošure , sigurno ćete imati malo problema i puno ugodnosti s vašim prozorima i stanom.

Video