Stari hrvatski naziv za aluminij je glinik. Aluminij je bio vrlo skup, što je spriječavalo da postane nezamjenjiv. U tom razdoblju njegova razoja realizirale su se njegove legure izvanrednih tehničkih karakteristika (čvrstoća, mala težina, visoka elektrovodljivost).

Aluminij danas osvaja svoje mjesto među metalima, sukupnom godišnjom proizvodnjom preko 30 milijuna tona godišnje u svijetu. Njegova primjena na početku je bila za avio industriju, i ostale grane, ali se postepeno uvlačila i u graditeljstvo gdje danas ima najveću primjenu.

Dobivanje aluminija

Metal se dobiva iz pročišćenog boksita (Al₂O₃) elektolizom. Najvažniji procesi koriste Hall-Heroult-ovu ćeliju, a razvijaju se i druge elektrilitne metode (obrada boksita s klorom i elektroliza rastopljenog klorida). Čisti aluminij je mekan, a čvrstoća mu se može povećavati mehaničkom čvrstoćom tj. legiranjem malom količinom drugih metala, kao npr. silicij i magnezij.

Svojstva aluminija

• srebrno sjajni metalni element
• treći najobilniji element u zemljinoj kori
• talište aluminija je pri 660⁰C, a vrelište pri 2519⁰C
• otpornost na koroziju
• dobra električna i toplinska vodljivost
• postojanost u vodi i na zraku zbog stvaranja zaštitnog oksidnog sloja koji se stvara na površini i štiti ga od daljnjeg propadanja.
• postojanost na niskim temperaturama
• mala specifučna težina 

Upotreba aluminija

Aluminij i njegove legure upotrebljavaju se na razne načine u raznim područjima:

• građevinarstvo
• transportna industrija
• brodogradnja
• elektrotehnika
• kemijska i prehrambena industrija
• metalurgija
• i ostala područja

Mala težina, čvrstoća (kada je u legurama), otpornost na koroziju i električna vodljivost (62% vodljivosti bakra) čine ga pogodnim za različite uporabe, kao što su proizvodnja vozila i aviona, građevine (okviri prozora i vrata) i nadzemni električni kabeli.

Za proizvodnju 1 t glinice utroši se prosječno 2,6 t boksita, a za 1 t aluminija 1,95 t glinice. Iz ljevaonice aluminij izlazi kao poluproizvod u obliku ingota, blokova, trupaca i žice. Aluminij je oko tri puta teži od vode i otprilike isto toliko lakši od gvožđa (7,8kg/dm) ili bakar (8,2 kg/dm).

Specifična težina aluminija je 2,7 kg/dm. Elektrovodljivost mu je vrlo visoka i po toj osobini nalazi se odmah iza srebra i bakra. Izuzetno je istezljiv i može se izvući u žice preko 1000m, težine samo 27g. Jedini nedostatk mu je bila mala čvrstoća , ali je taj problem riješen dodavanjem drugih metala, čime dobivene legure čine odlične osobine. Iako je vrlo reaktivan, otporan je na koroziju, na zraku se odmah prekrije slojem oksida debljine 0,0001mm, koji ga štiti od daljnje oksidacije. Čisti aluminij reflektira 90% svijetlosti, ultraljubičastog i infracrvenog zračenja.

Aluminij se vrlo dobro oblikuje na standardnim oblicima obrade, može se ekstrudirati, zavarivati, toplo i hladno valjati u opsegu od teških ploča do vrlo tankih limova i najfinijih folija dobljine nekoliko mikrometara. Aluminij se odlično površinski obrađuje, eloksiranje i plastificiranje aluminija.
Aluminij nije zapaljiv Čak ni pri visokim temperaturama ne oslobađa otrovne plinove. Aluminij se odlično reciklira, svega 5% energije koja se troši za dobivanje primarnog metala (16kWh/kgAL) troši se u procesu reciklaže.
Za građevinsku bravariju koristi se aluminijska legura oznake AlMgSi0,5 od koje se postupkom ekstrudiranja (prešanje) dobivaju profili. Kemijski sastav i mehaničke osobine ove legure su precizno propisane standardima
 

Video